Sretan kraj :)

petak , 06.06.2014.

Što god radili, gdje god bili, s kim god se družili, najvažnija stvar na svijetu mora biti uz vas, a to je sreća. Upravo zato svoj zadnji post posvećujem sreći. U knjizi Hektor u potrazi za srećom francuskog pisca François Lelorda, nalaze se jednostavna pravila sreće koja sam izdvojila. Naoko jednostavna i neobična daju upute kako doći do sreće i kako zaobići nesreću. Ako ništa drugo, zanimljiva su i ne koštaju ništa.

1. Uspoređivanje je dobar način da se naruši sreća.

2. Sreća često dolazi iznenada.

3. Mnogi ljudi sreću vide samo u budućnosti.

4. Mnogi misle da sreća znači biti bogatiji ili ugledniji.

5. Katkad je sreća ne znati.

6. Sreća je dobra šetnja usred lijepih nepoznatih planina.

7. Greška je vjerovati da je sreća cilj.

8. Sreća je biti s ljudima koje volimo.

9. Sreća je kad tvojoj obitelji ništa ne nedostaje.

10. Sreća je imati zanimanje koje volimo.

11. Sreća je imati kući i vrt.

12. Sreću je teže postići u zemlji kojom upravljaju loši ljudi.

13. Sreća je osjećati se korisnim drugima.

14. Sreća je biti voljen zbog onog što jesi.

15. Sreća je kad se osjećamo potpuno živima.

16. Sreća je slaviti.

17. Sreća je misliti na sreću onih koje volimo.

18. Sunce i more, to je sreća za sve.

19. Sreća je način gledanja na stvari.

20. Suparništvo je veliki otrov za sreću.

21. Žene se više brinu za sreću drugih nego muškarci.

22. Sreća je brinuti se za tuđu sreću?

Pravila nisu univerzalna i za sreću ih nije sve potrebno ispuniti. Isto tako ne morate se složiti sa svima, ali to nije nikome važno. Važno je da pronađete jedno za sebe, jedno koje će vam možda olakšati put da se oslobodite predrasuda i počnete vidjeti sreću u onome što imate i što već postoji u vašem životu. To je sve od mene. Uživajte u životu. Ne dajte da vas drugi spriječe da sreću ostvarite. Ne uskraćujte si sreću zbog pogreška iz prošlosti, jer danas se nikada neće ponoviti i zato od njega ukradite najbolje što možete.

Lijep pozdrav.

Mirna Vuksanović

Uzeti ću luftić, prikačit se na bovu i ležati satimaa.. možda bolje ne!?!

ponedjeljak , 02.06.2014.

Kupanje, sunčanje, kave, odmor!! Ljeto je toliko idealizirano u mojoj glavi da sam zaboravila na sve probleme koji se mogu pojaviti uživajući na plaži. Zamišljam prvi dan ljeta kako bez briga odlazim na plažu legnem na ručnik, uzimam knjigu ili časopis i samo ležim. Joooj, kako ću tako ležati satima na toplom suncu, ali eto baš ovdje problema. Prvih dana sunčanja na plaži malo je onih čija koža ne poprimi barem malo crvene boje i peckavog osjećaja. Nema problema ako je to bila samo koja minuta previše, ali što kada se toliko opustimo u ležaljci ili na luftiću nasred mora da zaspemo na pola sata. Opekotine, ljuštrenje, bol i što je najgore nema kupanja i sunčanja dok sve to malo ne prođe. Iz tog razloga odlučila sam pripremiti sebe i vas na najgore moguće i nabrojati vam neke od najefikasnijih načina za olakšavanje i liječenje opekotina od sunca. Najbolje bi naravno bilo kada ih ne bi bilo uopće, ali ko će na onu bijelu kožu staviti faktor 50 to bi značilo da neću potamniti nikada. Nemojte se zavaravati. Bolje šestog dana dobiti boju nego nakon desetog dana izgledati kao da ste izašli iz kukuljice. Ipak ako ne poslušate moj prvi savjet i postanete crveni kao rak poslužite se jednim od slijedećih načina za ublažavanje vaše patnje.

1. Hladan tuš
Otuširajte se vodom koja je hladnija od temperature vašeg tijela. Ako imate plikove onda je kupka bolje rješenje, važno je samo da je voda hladnija kako bi vam pružila olakšanje. Nemojte koristiti šampone za tijelo, oni će nairitirati vašu kožu pa je moguće da će osjećaj biti još gori.

2. Aloa Vera
Postoji mnoštvo proizvoda baziranih na ovoj biljci čija se ljekovitost dokazuje iz dana u dan. Nabavite si gel koji je napravljen od aloe vere (ako vam je dostupna prava biljka možete i nju iskoristiti) i nažašite na crvena područja. Aloe vera će hidratizirati vašu kožu i pružiti vam olakšanje lagano hladeći vašu kožu

3. Tekućina
Važno je da pijete puno tekućine kada imate opekotine jer one isušuju vašu kožu pa je organizam potrebno hidratizirati više nego inače. Ukoliko ne pijete svojih osam čaša na dan tada to uradite i nemojte se bojati posegnuti i za devetom.

4. Jogurt
Stari lijek koji svi znamo, ali uvijek uspješan i pruža olakšanje. Ovaj puta probajte burek pojesti bez jogurta a njega namažite po bolnom tijelu kako bi s mirom mogli uživati u ostatku dana. Nemojte zaboraviti isprati jogurt sa tijela. J

5. Vrećice čaja
Hladne vrećice od čaja stavite na kritična područja. One će smanjiti natekla područja, pružiti olakšanje i smanjiti crvenilo.

6. Zelena salata
Prokuhajte zelenu salatu u vodi, izvadite ju, a vodu u kojoj ste kuhali stavite u hladnjak. Kada se ohladi uz pomoć gaze napravite hladne obloge od te tekućine.

7. Ocat
Pomiješajte ocat s vodom u omjeru 50:50. Namočite ručnike u pripravljenu smjesu i stavite na opekotine. Nemojte koristiti ovu metodu ukoliko imate ogrebotine na tijelu. Miris octa će nestati nakon sat vremena.

8. Marelice
Smiksajte 3-4 marelice i stavite smjesu na kožu. Ostavite 15-ak minuta, a nakon toga isperite mlakom vodom.

Postoje još mnogi načini i varijacije na spomenute pa tako u hladnu kupku možete dodati zobene kaše ili sode koje bi trebale smanjiti svrbež ukoliko je prisutan. Možete se koristiti i rajčicom, iako je nju bolje jesti kao preventivu opekotinama. Ukoliko je bol snažna koristite tablete za bolove kako bi ju smanjili. Ipak, nemojte da užareno sunce dobije bitku već na početku ljeta i uskrati vam koji dan mira i opuštanja, zato umjereno sa suncem, uzmite si neko hladno osvježavajuće piće, premjestite ležaljku u hlad i prepustite se užitku u svakom trenutku.

Mirna Vuksanović

Izvori: http://www.wikihow.com/Treat-a-Sunburn ; http://www.prevention.com/beauty/beauty/12-natural-sunburn-cures/2-apply-these-foods

Oznake: ljeto

Bez grada nema ni praznika!?!

srijeda , 28.05.2014.

Većina studenata i učenika velik dio vremena razmišlja samo o jednoj stvari: kako se što prije riješiti obaveza i početi uživati u ljetu. Što sve predstavljaju ljetni praznici uopće ne treba naglašavati – svi znaju da je to vrijeme kada se ispunjavaju svi snovi. Planovi i želje o kojima razmišljamo cijele godine dok sjedimo uz knjigu (ili češće skriptu) napokon postaju ostvarivi bez problema. No, jeste li se ikada zapitali kako je uopće došlo do nastanka ljetnih praznika?

Najraširenija je teorija da je pojava ljetnih praznika posljedica toga što se u to vrijeme većina stanovništva bavila poljoprivredom pa su seoska djeca morala pomagati obiteljima na polju. Ali, ako malo bolje razmislite, shvatit ćete da ta priča nije nimalo logična – najvažniji radovi pri uzgajanju biljaka se odvijaju u proljeće i na jesen.
Prava istina zapravo nema nikakve veze sa siromašnim učenicima sa sela, nego s djecom bogatih roditelja koja su živjela u gradu.
Početkom 19. stoljeća akademska godina trajala je čak i do 260 dana, a isto to vrijeme je bilo obilježeno velikim porastom gradskog stanovništva. Što je u gradovima bilo više ljudi i što se gradilo više građevina od cigle i betona, to je postajalo sve toplije i toplije i ljeta u gradu su bila sve teža za podnositi. Ta se pojava naziva "učinak urbanog toplinskog otoka". Kako bi izbjegli takve vrućine, pripadnici srednjeg i višeg staleža su preko ljeta odlazili na selo pa su, s obzirom da nastava u to vrijeme nije bila obavezna, učionice ostajale prazne.
Da su u pitanju bili samo vremenski uvjeti, cijela priča uopće ne bi bila zanimljiva. Činjenica koju vrlo malo ljudi zna je da se u to vrijeme vjerovalo da je mozak mišić i da se, poput svakog drugog mišića, pretjeranom upotrebom može ozlijediti. Iz toga su stručnjaci izveli zaključak da akademsku godinu treba skratiti za šezdesetak dana.
Osim toga, veliki utjecaj na stvaranje ljetnih praznika u Americi je imala kultura. S obzirom da je uvedeno osmosatno radno vrijeme, sve veći naglasak se počeo stavljati na kvalitetno iskorištavanje radnog vremena, a nije imalo smisla da odrasli odmaraju dok su djeca u školi.

Na taj su način do kraja 19. stoljeća nastali ljetni praznici u današnjem obliku, a mi, čij je jedini posao zabit glavu u knjigu cijele godine, im od srca na tome zahvaljujemo.

Mirna Vuksanović

izvor: http://mentalfloss.com/article/56901/why-do-students-get-summers

Vrapci, vrapci i KOMARCI!!!

utorak , 20.05.2014.

Nakon blage zime i opakih poplava svi možemo očekivati veliku najezdu malih iritantnih stvorenja koja piju krv do smrti. Komarci su već započeli svoj krvoločni pohod i ne planiraju ga uskoro prekidati. Nekima to stvara manje problema nego drugima, koji ne izlaze iz kuće bez raznih preparata i viška odjeće, koja služi kao samoobrana, iako je vani 40. Kako je to uobičajen problem na tržištu, postoji nebrojeno mnogo proizvoda koji služe za obranu. Tako imamo razne kemikalije koje svojim mirisom tjeraju male napasti, zatim nešto naprednije aparate koje odašilju signale na frekvenciji koja čovjeku ne stvara probleme, a insektima pretvara život u noćnu moru ili se koristimo raznim ventilatorima kako bi ih jednostavno rečeno, doslovno no može i simbolično, otpuhnuli što dalje iz naših života. Međutim, nema pomoći. Nema spasa. Prije ili kasnije što god mi koristili i na koje se načine branili komarci će uvijek pronaći put do naše tople krvi kako bi smirili požudu koja će nas koštati mira. Nakon toga, svrbež i crvenilo. Moja prva reakcija uvijek je križić ili iksić, ovisi o kutu gledanja. Prema staroj predaji križić liječi sve probleme, ali koliko ga god puta napravili na mjestu gdje vas je napao komarac, vjerovali ili ne neće nestati, a što je najgore niti prestati svrbjeti. Stoga moram križić u ovom slučaju proglasiti nedovoljno korisnim (da baš ne kažem beskorisnim potpuno). Što onda? Kako da si priuštim malo sna nakon što sam u 3 ujutro uskratila život nesretniku na plafonu koji me ugrizao za taban. Svrbi, svrbi, svrbi i pri samoj pomisli na te neprospavane noći koje dolaze.

A sada uskače ona slavna rečenica iz top shop-a: Vašim je mukama došao kraj. Jer ja imam proizvod koji će vam pomoći da ih se riješite. Samo što taj proizvod ovaj puta imate i vi a i velika većina ljudi oko vas. I ovaj puta ne radi se o jednom proizvodu već o nekoliko njih. Uz malo istraživanja saznala sam što sve može ublažiti svrbež kada nas napadne ova napast.

1. Soda bikarbona
- Pomiješajte ju s vodom i stavite nekoliko minuta na natečeno mjesto i zatim isperite toplom vodom

2. Jabučni ocat
- Umočite malo vatice u jabučni ocat zadržite nekoliko minuta ili jednostavno tapkajte natopljenom vaticom po natečenom mjestu

3. Voda
- Ovisno o tome što vam više odgovara ledenom ili vrućom vodom iz slavine polijevajte natečeno mjesto kako biste smanjili svrbež

4. Aspirin
- Namočite tabletu aspirina i utrljajte ju na natečeno mjesto (ukoliko ste alergični na aspirin naravno da to nećete raditi)

5. Pasta za zube
- Uzmite malo obične paste za zube i utrljajte na mjesto uboda pomoći će vam u uklanjanju svrbeža

6. Blato
- Stavite malo blata na mjesto uboda i ostavite da se osuši nakon toga isperite

7. Eterično ulje lavande
- Nekoliko kapi stavite izravno na ubod nakon čega biste trebali osjetiti olakšanje od svrbeža

8. Limunov sok

9. Kora banane
- Unutarnji dio kore banane utrljajte na mjesto uboda

10. Luk
- Odrežite komadić luka i lagano trljajte po nadraženom mjestu, ubrzo ćete osjetiti olakšanje

11. Med

12. Unutarnji dio ljuske jajeta
- Na unutarnjem dijelu ljuske jajeta možete pronaći tanku ovojnicu koju stavite na mjesto uboda, ona će izvući otrov kako se bude sužavala sušenjem

13. X ili +
- AKO STVARNO NEMATE DRUGE OPCIJE, napravite jedan od 2 ponuđena znaka uz pomoć nokta na mjestu uboda i nadajte se da ćete uskoro zaboraviti da vas je komarac ubo i da vas jako svrbi ď�Š


Ako vas zanimaju još neke metode ili bolje objašnjenje od mojih pojednostavljenih, slobodno zavirite na stranicu na linku koji slijedi koji je ujedno i moj izvor za ovaj korisni tekst.
http://www.wikihow.com/Stop-Mosquito-Bites-from-Itching

Lijep pozdrav

Mirna Vuksanović

Kad ruka postane životinja

subota , 10.05.2014.

Koliko god malo bili upućeni u modernu umjetnost na jedan ili drugi način vrlo smo vjerojatno čuli za bodypainting ili u prijevodu oslikavanje tijela. To je oblik umjetnosti gdje se tijelo oslikava bojama koje se ne zadržavaju trajno na koži čovjeka. Boja se zadržava od nekoliko sati pa sve do nekoliko tjedana ovisno o tome što umjetnik želi. Postoje vrste oslikavanja tijela koje se zadržavaju na određenim dijelovima tijela kao što je oslikavanje lica (face painting) ili hand art tj. oslikavanje ruku.

Oslikavanje ruku je oblik umjetnosti oslikavanja tijela gdje se boja koristi za oslikavanje ruku tako da se postiže da ruke poprime neki drugi oblik, najčešće različitih životinja pa se ta vrsta umjetnosti naziva i „Handimals“. Jedan od umjetnika oslikavanja ruku čiji rad me se dojmio jest Guido Daniele. On se koristi tehnikom trompe l'oeil tj. (kako wikipedia kaže ) slikarskom tehnikom koja prikazuje realne slike iz prostora stvarajući optičku iluziju te se slike doimaju kao da su trodimenzionalne. Guido Daniele živi i radi u Milanu gdje svoju umjetnost, osim na izložbama, ostvaruje kroz razne angažmane za reklamne agencije s kojima surađuje. Njegove izložba moguće je pogledati i na njegovoj internetskoj stranici (www.guidodaniele.com) gdje su one poredane kronološki, ali su ito tako razvrstane one pravljene u reklamne svrhe od onih čija je svrha umjetnost sama po sebi.

U nastavku se nalaze neke od meni zanimljivijih prikaza koje se nalaze i na službenoj stanici umjetnika gdje ih može pronaći još više.

Mirna Vuksanović

Pod krinkom luđakinje

ponedjeljak , 05.05.2014.

Na današnji dan 1864. godine rođena je jedna od najvećih novinarki u povijesti novinarstva. Njezino ime je Nellie Bly. Ona je bila američka novinarka krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Započela je svoj rad kao jedna od rijetkih žena u tom poslu i nije se bojala pisati o kontroverznim temama za društvo njezinih suvremenika. U njezinom životu najupečatljivija su dva nimalo laka pothvata u koje se upustila kako bi prenijela priču iz prve ruke. Prvi pothvat bio je na početku njezine karijere kada je, želeći prenijeti stvarno stanje koje vlada u tadašnjim ludnicama, na prevaru ušla u jednu te pretrpjela strašna zlostavljanja. Nakon te priče koja ju je proslavila odlučila se na jedan put koji je, zbog činjenice za je bila žena u društvu 19. stoljeća, svima izgledao neostvariv. Otisnula se od palube u cilju da oplovi svijet u manje od 80 dana. Inspiraciju za takav čin pronašla je u knjizi Julesa Vernea čiji je lik, Philes Fogg, to učinio u knjizi Put oko svijeta u 80 dana. Zbog svojih pothvata te hrabrosti i napora uloženog u otkrivanje istine mnogi Nellie smatraju začetnicom istražiteljskog novinarstva. Isto tako bila je i prva dopisnica u SAD-u za vrijeme prvog svijetskog rata.

Od rođenja do prvog članka

Rođeno ime Nellie Bly jest Elizabeth Jane Cochran. Rođena je 5.5.1864. godine u gradu Cochran's Mills, Pennsylvania, koji je nazvan po njezinom ocu sudcu Michaelu Cochranu. Otac joj je umro kada joj je bilo 6, a 3 godine nakon majka joj se preudala za nasilnog čovjeka te uskoro i rastala. Majka ju je često oblačila u ružičasto pa od tuda i nadimak Pink. U nadi da postane učitaljica Elizabezh je pohađala Indiana Normal, no kako si nije mogla priuštit daljnje školovanje, nakon samoj jednog semestra morala je napustiti školu. Preselivši se u Pittsburgh 1880. Elizabeth je pomagala majci oko kuće koju su iznajmljivali gostima. Kada je u siječnju 1885. Elizabeth pročitala članak u novinama The Pittsburgh Dispatch koji sugerira ženama da se drže kućnih poslova te niti ne pokušavaju obrazovati se i imati karijeru odlučila je napisati odgovor pod naslovom „Little Orphan Girl“ , prijevodu „Mala sirota djevojčica“. Tadašnji urednik George Madden, impresioniran onime što je Elizabeth napisala pozvao ju je da posjeti redakciju. Dogovoreno je da napiše članak kojim će pobiti ono rečeno u novinama. Tako je nastao i prvi novinski rad buduće Nellie Bly pod nazivom „The Girl Puzzle“. Iznova oduševljen njezinim radom Madden je ponudio Elizabezh stalni posao. Tek tada ona preuzima ime Nellie Bly, ime poznate pjesme Stephena Fostera, i piše pod tim imenom.

Rad za The Pittsburgh Dispatch

Iako sve žene tadašnjeg vremena pišu o temama koje su „primjerene“ za žene kao što su vrtlarenje, moda ili društvo i društvena događanja, Nellie Bly nije se pridržavala tih okvira. Ona je pisala o potlačenima i siromašnima te o pravima koja su ženama uskraćena. Kako joj je majka prošla kroz nepravedan proces rastave u kojima su žene tada imale minimalna prava, izvori informacija i inspiraciju za priče izvlačila je iz majčinog iskustva. Isto tako pisala je o pričama žena iz Pittsburgha koje su radile u tvornicama boca. Većinu čitatelja Nellieni su članci oduševljavali no dobivala je i kritike iz redova bogatijih slojeva. Kada su tvrtke počele prijetiti povlačenjem reklamnih sadržaja iz novina zbog njezinih članaka, Nellie je bilo naređeno da piše članke o vrtlarenju. Nezadovoljan time, Nellie je dala otkaz u The Pittsburgh Dispatchu.


Putovanje u Meksiko

Nakon ostavke Nellie se odlučuje na šestomjesečno putovanje u Meksiko. O svome putovanju pisala je Maddanu koji je njezine dopise objavljivao u The Dispatchu. No ono što je započelo kao mirno putovanje upravo se počelo pretati u drugome smjeru. Nellie je započela davati snažne kritike meksičkoj vladi. Izvještavala je o slučaju u kojem je meksički predjednik Porfiro Diaz poslao u zatvor novinara koje je kritizirao vlatu. Kako se Nellie uskoro našla u sličnoj situaciji, pod prijetnjom zatvora napustila je Meksiko. Njezini izvještaji kasnije će biti spojeni te pretvoreni u knjigu „Šest mjeseci u Meksiku“.

The World i prvi istraživački pothvat

Nakon povratka u SAD, Nellie se odlučila na odlazak u New York City. Stigla je u New York 1887. s nadom da će se zaposliti u nekim od tamošnjih ozbiljnih novina, međutim, ponuda nije bilo. Nakon 4 mjeseca odbijanja te gotovo bez išta novaca, Nellie je otišla na razgovor za posao u ured Johna Cockerila glavnog urednika novina Josepha Pulitzera The New York World-a. Odlučna da dobije taj posao, Nellie je pristala na tajni zadatak izvještavanja o stanju u zloglasnom ludnici Blackwell Island iz prve ruke, kao jedan od pacijenata. Uvjerila je doktore i sudce da je luda i osuđena je na ludnicu. „Sudac im je rekao da budu nježni prema meni, da kažu ljudima u bolnici da budu nježni prema meni i da učine sve što mogu za mene.“ U ludnici ju je čekala prljavština, pacijenti su dobivali sirovu hranu te su bili fizički zlostavljani od strane doktora i sestara. „Voda je bila ledeno hladna i ja sam ponovno počela protestirati. Kako je to sve beskorisno bilo! Molila sam da barem drugi pacijenti mogu otići, ali bilo mi je naređeno da šutim.“ Nellie je bila zatvorena 10 dana, a nakon toga ju je izbavio agent Worlda. Nellieini članci „Behind Azilum Bars“ i „Inside the Mad House“ koji su iznosili iskustva koja je Nellie proživjela stvorili su buku u narodu. Daljnja istraga koja je provedena dovela je do donacija ludnici od strane nadležnih tijela New Yorka čime je provedena promjena povezana s brigom ljudi koji su tamo smješteni. U nekoliko narednih godina Nellie je pisala članke za The World. Razvila je područje istraživačkog novinarstva. Često je idući pod krinkom, razotkrivala razne nepravde u društvu. Neke od njih su vezane za neprilike koje zahvate neželjene bebe i nepoštene lobiste u vladi, a izvještavala je i o uvjetima siromašnih radnika u tvornicama za proizvodnju kutija te o još mnogo drugih stvari. Postala je vrlo popularna pa je The World ponekad umjesto naslova naprosto stavljao njezino ime. Ljudi su željno iščekivali iduću priču koju će napisati.

Put oko svijeta

Nelliena najpoznatija priča započela je 1889. godine. Tada je najavila putovanje oko svijeta koje je trebalo biti brže od onoga koji je poduzeo Philes Fogg u knjizi Julesa Vernea Putovanje oko svijeta u 80 dana. Urednici The Worlda nisu vjerovali da je sposobna za takav pothvat budući da je bila žena. U vrijeme Nellie Bly žene nisu putovale bez pratnje, a uz to nosile su i puno prtljage. “ 'Nemoguće je da ti to napraviš' bila je strašna osuda 'Kao prvo ti si žena i trebala bi zaštitnika, a čak i da si sposobna ići sama morala bi nositi toliko puno prtljage da bi ti to onemogućavalo u pravljenju velikih promjena. Uostalom ti govoriš samo engleski, tako da nema smisla pričati o tome; samo muškarac može to učiniti“ Još više potaknuta ovim sumnjama Nellie je dala svoj odgovor otisnuvši se na ocean 14.11.1889., u lađi Augusta Victoria, potpuno sama, noseći samo 2 male naprtnjače.
Krenula je na put istočno od New Yorka. Put ju je vodio od Velike Britanije do Egipta, Singapura, Hong Konga, Japana te u konačnici nazad do SAD-a. Tijekom zaustavljanja u Francuskoj, Nellie je upoznala Julesa Vernea koji ju je potaknuo da slomi njegov izmišljeni rekord. U međuvremenu, kako bi održali interes za Nelliein put, The World je promovirao veliku nagradnu igru u kojoj je bilo potrebno pogoditi kada će se Nellie Bly vratiti sa svoga putovanja.
Nellie je dospjela na američko tlo u San Franciscu. Zatim se ukrcala na vlak koji ju je odveo preko cijele države. Na početnu točku stigla je 25.1.1890. točno 72 dana, 6 sati, 11 minuta i 14 sekundi od svog polaska. Tim pothvatom Nellie je postala svjetski popularna. Međutim, na njezino iznenađenje, The World joj nije ponudio nikakav bonus iako je ona bila zaslužna za povečanje naklade koju je doživio od njezina dolaska u novine. Uznemirena takvom prevarom Nellie Bly predala je ostavku.


Izdavanje knjige i povratak The World-u

Za vrijeme dok je bila nezaposlena, Nellie je imala dovoljno prilika za zaradu. Kako je bila poznata ličnost njezine slike krasile su brojne proizvode. Također je otišla i na turneju te napisala knjigu o svojim iskustvima s putovanja pod nazivom Oko svijeta u 72 dana. Nažalost negdje u to vrijeme preminuo joj je brat Charles te se Nelle počela brinuti o njegovoj ženi i djeci.
Godine 1893. novi urednik The World-a uvjerio je Nellie da se vrati pisati za njih. Povodom njezinog povratka na naslovnici The Worlda osvanuo je natpis „Nellie Bly Ponovo“. U sljedeće 3 godine Nellie je u svojim člancima isticala korumpiranost poslicije, nasilni Pullmonov radnički šrtajk, ali je i intervjuirala poznatu sufražetkinju Susan B. Anthony kao i mnoge druge.

Udaja te upravljanje tvornicom čelika

Nellie se 1895. udala za Roberta Seamana, vlasnika tvornice za proizvodnju konzervi za mlijeko, bačvi te ostalih čeličnih proizvoda. Do 1896. prestala je raditi za The World te se uskoro s napretkom samoga braka počela miješati i u poslovanje kompanije svoga muža. Dizajnirala je i vlastitu konzervu za mlijeko. Kada je Robert umro 1904. Nellie je preuzela tvrtku i postala vodećom svjetskom ženskom industrijalistkinjom. Nažalost, do 1914. , loše upravljanje i prevare unutar tvrtke prisilili su ju na bankrot.

Ratno dopisništvo i The New York Evening Journal

Iste te godine Nellie je otišla na putovanje Europom te u posijet prijatljima u Austriju. Uskoro je izbio Prvi svjetski rat. Nellie je stupila u kontakt s bivšim urenikom The Worlda Arthurom Brisberrom, koji je sada radio u Hurstovim novinama The New York Evening Journal i dogovorila se o povratku pisanju za novine. Postala je prvom ratnom dopisnicom u SAD-u, pišući članke o svojim doživljajima s ratne fronte.
Do 1919. Nellie se vratila u New York i redovno pisala za The Evening Journal. Imala je vlastitu kolumnu te je davala savijete i mišljenja na temu dana. Pomagala je siromašnim ženama pronaći posao i prikupljala je novac za udovice, djecu i sve druge kojima je pomoć bila potrebna.

Smrt Nellie Bly

Nellie Bly preminula je 27.1.1922. godine od upale pluća. Pisala je kolumnu sve do svoje smrti. Idući dan The Evening Journal odao joj je počast proglašenjem Nellie Bly „Najboljim reporterom u Americi“. 




Mirna Vuksanović

Izvor: www.nellieblyonline.com

Šok nad šokovima: Autorska prava još uvijek postoje!

četvrtak , 17.04.2014.

Autorska prava česta su tema rasprave u mnogim područjima umjetnosti. Danas se internetom šire podatci brže nego možemo zamisliti te je zadržavanje određenih prava na svoje umjetničko djelo, ma kako ono bilo, vrlo važna stvar. Isto tako vodi se borba sa ilegalnim stranicama koje omogućavaju "skidanje" s Interneta gotovo svega te tako zapravo uništavaju industriju ponajprije glazbe i filma, zatim video igrica, knjiga (iako njoj gotovo da i nema spasa) te sve za što bi inače morali odvojiti iz svog džepa malo više nego koliko po našoj procjeni vrijedi sam proizvod. No, da ne duljim, u nastavku pročitajte koliko traj te kako se autorska prava ostvaruju, na koja se dijele te koje institucije u RH postoje a da štite prava autora.

Trajanje prava

Trajanje prava mjenjalo se tokom godina. Rokovi su se otkako se razvija autorskopravna znanost. Prije samo 10 godina je bilo izmjenjeno. Do 1999. godine autorsko pravo je trajalo 50 godina, a prema zakonu iz 2003. godine autorsko pravo traje 70 godina. Kao što autorica navodi „Djelo je zaštićeno tijekom cijelog roka zaštite autorskog prava, međutim, istekom tog roka djelo ulazi u tzv. public domaine (javno dobro) te se tako njime može slobodno koristiti, bez posebnog odobrenja i plaćanja naknade.“ (Peruško, 2011:301). Prelazak djela u javno dobro ima efekt samo u pogledu imovinskih prava, odnosno moralnih, jer ta prava nemaju vremensko ograničenje. Tijekom povijesti je bilo problema oko rokova trajanja prava jer su države imale različite rokove. Sukladno zakonima u Republici Hrvatskoj autorsko pravo traje za života i 70 godina poslije smrti autora. U slučaju da je autor anoniman zaštita će i dalje trajati 70 godina od zakonite objave djela, isto to vrijedi i za djelo objavljeno pseudonimom (ako se ne zna o kojem je autoru riječ). Imovinska prava izvođača traju nešto kraće, samo 50 godina od izvedbe djela. Isto to vrijedi i za proizvođače fonograma i videograma. Prava organizacija za radiofuziju na njihovim emitiranjima traju 50 godina od prvog emitiranje. Prava nakladnika traju 50 godina od objave djela. Nakladnici imaju pravo slično autorskom pravu i to u pogledu zakonito objavljenih djela koja prethodno nisu objavljena a autorsko pravo prestalo, to imovinsko pravo im tada traje 25 godina.


Ostvarivanje autorskog prava

Ostvarivanje autorskog pravo nije lak proces. Autor ga može ostvariti putem osobnog zastupnika ili organizacije kolektivne zaštite. „Ostvarivanje obuhvaća odobravanje korištenja, naplatu naknade, zaštitu od neovlaštenog korištenja“ (Peruško, 2011:302). Svaki autorski ugovor mora biti u pisanom obliku.
Postoje dva načina ostvarivanje, individualno i kolektivno ostvarivanje. Individualno ostvarivanje je ono koje obavlja autor sam ili njegov zastupnik. Zatupnika također nije lako pronaći. Poslove zastupnika obavljaju odvjetnici ili neke specijalizirane osobe. Kolektivno ostvarivanje prava počelo je polovicom 19. stoljeća, te je prvo osnovano francusko društvo SACEM 1850. godine. Kolektivno ostvarivanje pomaže kako bi se omogućilo legalno korištenje i ostvarivanje naknade za korištenje od strane osoba čija se djela koriste.
Radiodifuzijsko emitiranje i reemitiranje glazbe slučajevi su kolektivnog ostvarivanja. Upravo sustavom kolektivnog ostvarivanja, organizacija koja predstavlja određenu kategoriju nositelja prava predstavlja sve nositelje te kategorije u svijetu.

U RH postoje slijedeće organizacije kolektivne zaštite; HDS-ZAMP- organizacija glazbenih autora; HUZIP- organizacija izvođača; ZAPRAF- organizacija proizvođača fonograma; DHFR- organizacija filmskih producenata; ZANA- organizacija nakladnika; DZNAP- zaštita prava novinara i ARS CROATICA- Hrvatska udruga za zaštitu prava likovnih umjetnika.

Organizacija glazbenih autora zastupa hrvatske autore u Hrvatskoj, no putem zaključenih ugovora sa ostalim organizacijama u svijetu ti su autori zaštićeni i u drugim zemljama, kao što su strani autori zaštićeni u Hrvatskoj. U budućnosti možemo očekivati prestanak teritorijalne zaštite, barem za one sadržaje koji se nalaze u digitalnom okruženju.

Sto ljudi, sto ćudi!

ponedjeljak , 07.04.2014.

Putovali puno ili malo, ako smo se ikad našli u nekoj stranoj zemlji razlika između nas i „domaćina“ bila je vidljiva u svakom pokretu. Naravno, jezik je najvidljivija stvar između mene i nekoga tko nije iz Hrvatske no razlike su zapravo puno temeljitije. Potpuno različita kultura, tradicija, politički režim te odgoj čine svaki narod zasebnim. Često nismo svjesni da je to nešto značajno pa kada se nađemo u interakciji sa pripadnikom neke druge kulture velika je mogućnost da nas on doživi kao čudne, previše prisne ili pak hladne, uvredljive ili neugodne. Zamislivši se nad tim razlikama, kroz misli mi je prošlo kako sam tu i tamo načula da se državni službenici, vlasnici tvrtki koje rade u inozemstvu, općenito ljudi koji rade u inozemstvu te oni koji surađuju s ljudima diljem svijeta moraju informirati o pravilima socijalne interakcije u toj državi ili među tim narodom.

Što to znači?

Ugrubo rečeno, govorimo o tome kako se ponašamo dok komuniciramo s drugim ljudima. U Lijepoj našoj ljudi vole gestikulacije rukama, upiranje prstom, ljudi se rukuju prilikom pozdrava i tako možemo nadugačko i naširoko o nečemu što je jasno svima jer svi to radimo, svjesno ili pak, puno češće, nesvjesno. No recimo, običaji koji vrijede kod nas ne vrijede u Kini ili Japanu. U nastavku ćete moći pročitati kako se to ponašaju ljudi u svojoj svakodnevici u zemljama koje su, bilo prostorno ili kulturno, udaljene od nas. To su zemlje koje su mene zainteresirale, a ukoliko se vi zanimate za neke druge možete pogledati na link koju ću staviti u nastavku, a koji je i meni poslužio kao izvor.

http://www.ediplomat.com/np/cultural_etiquette/cultural_etiquette.htm

Japan

Pozdrav:

- Rukovanje je primjereno ali labavo sa jako malo ili nimalo kontakta očima
- Laganim naklonom se iskazuje poštovanje nakon čega isto uslijedi rukovanje tako da se nakloniti može ako se nekome želi pokazati da ga se poštuje

Govor tijela

- Kimanje glavom tokom slušanja sugovornika je važno kako bi se pokazalo da se sluša i pridaje pozornost onome što se čuje od sugovornika
- Tišina nije nešto neugodno i ako se šuti ne postoji praznina koju je potrebno ispuniti neobaveznim ćaskanjem
- Blizina i dodiri se trebaju izbjegavati
- Konstantno gledanje u oči smatra se nepristojnim
- U javnosti se privrženost ne pokazuje kao što je grljenje ili tapšanje po ramenima
- Ne upotrebljavaju kažiprst prilikom pokazivanja već desnu ruku pomaknu prema naprijed saviju ju u zglobu i mašu dolje prstima
- Ne stavljaju nogu preko noge već obje noge drže na podu i ispravno sjede
- Pristojni odgovor na kompliment je tako da dlanom, ispred lica, mašu naprijed nazad. To može značiti i „Ne“ ili „Ne znam“

Još neki korisne informacije:

- Nepristojno je odbiti piće
- Prazna čaša je znak da želiš još, ako pak ne želiš više piti trebaš prekriti čašu dlanom ili natočiti vode u nju
- Prazan tanjur vrijedi isto kao i prazna čaša, izraz da želiš još
- Važno je sačekati da osoba koja je po nečemu najvažnija započne prva s jedenjem, ako si ti ta osoba najprije sačekaj da se sva hrana posluži na stol
- Japanci vjeruju kako žvakanje rezancima daje bolji okus tako da je to prihvatljiv čin
- Nemoj nikome ništa poklanjati ako nemaš poklon za sve prisutne
- Pokloni se darivaju i primaju s obje ruke i kratkim naklonom. Japanci će često isprva nekoliko puta odbiti poklon prije nego ga uzmu.
- Dobro je izbjegavati korištenje broja 4, jer je to japancima simbol za smrt
- Japanci ne govore „ne“, već kažu „možda“, što dakle znači „ne“
- Žena koja nije iz Japana promatra se najprije kao strankinja, a tek onda kao žena, sukladno tome se i odnose prema njoj

Rusija

Pozdrav:

- Rusi su hladni stoga prilikom pozdrava nemojte očekivati osmijeh
- Rukovanje nije obvezno, ali je primjereno. Prilikom rukovanja skinite rukavice i nemojte tresti ruku jer rusi vjeruju da takav čin može dovesti do svađe

Govor tijela:

- Rusi vole pokazivati ono što osjećaju te je fizički kontakt u javnosti čest. Grljenje, tapšanje po leđima te ljubljenje česte su geste između kako prijatelji i poznanika
- Prilikom razgovora stoje blizu jedno drugome
- Stavljanje palca između kažiprsta i srednjeg prsta kao i znak za OK smatraju se nepristojnim gestama

Ostale informacije:

- Kao posljedica komunizma u pregovorima je rusima početni stav ili odgovor „ne“, ali to ne znači i konačan odgovor, potrebno ih je navesti na pregovore
- Osobni kontakti (baš kao i kod nas) igraju jako veliku ulogu u poslovnom svijetu
- Rusi vole dobro ugostiti pa često na stol stave više hrane nego je to potrebno. Sukladno s time ako ostavite hrane u tanjuru oni će to doživjeti kao kompliment.
- Prilikom pijenja alkohola potrebno je znati svoje granice. Rusi idu na sve ili ništa i za njih je suzdržavanje nepoznanica.
- Teško da ćete u Rusiji pronaći mjesto gdje se ne puši
- Žene su pozvane da budu ženstvene, ali oprezno ako pretjerate to može biti krivo protumačeno

Indija

Pozdrav:

- Indijci se pozdravljaju sa „namaste“ tako da spoje dlanove i lagano se naklone, to je izraz poštovanja prema njihovim običajima
- Muškarci se smiju rukovati samo s muškarcima, žena sa Zapada može ponuditi ruku samo muškarcu za kojeg zna da poznaje Zapadne običaje. Isto tako žena može ponuditi ruku ženi.

Govor tijela:

- Javno izražavanje osjećaja nije primjereno
- Indijcima je važan osobni prostor te se ne približavaju jedno drugome manje od jedne duljine ruke
- Mahanje rukom u stilu pozdrava Indijci tumače kao „ne“ ili „odlazi“.
- Nemojte nikome dirati glavu, to je osjetljivo područje
- Za uzimanje robe, novaca ili diranje nekoga koristite samo desnu ruku, lijeva se smatra prljavom
- Stopala se smatraju nečistim. Ukazivanjem nekome na obuću se doživljava kao uvreda.

Ostale informacije:

- Prilikom poslovnog sastanka nepristojno je odmah započeti s raspravom o poslu, prije toga postavite nekoliko osobnih pitanja, o obitelji, zdravlju, prijateljima i slično
- Na dogovorenu večeru pojavite se 15-30 minuta kasnije od dogovorenog vremena
- Ako tvoje stopalo ili cipela dodirne drugu osobu potrebno se ispričati
- Nije pristojno pušiti u prisutnosti starijih
- Žene se često ne uključuju u društvene događaje ili razgovore

Nizozemska

Pozdrav:

- Kada se pozdravljaju, nizozemci se rukuju sa svima prisutnima (muškarcima, ženama i djecom), a rukuju se i pri odlasku; isto tako važno se predstaviti jer oni smatraju nepristojnim ako se netko ne predstavi
- Prilikom pozdrava nizozemci umjesto „bok“ ili neke druge riječi pozdrava, kažu svoje prezime

Govor tijela:

- Nizozemci su rezervirani te se u javnosti ne dodiruju i ne izražavaju ljutnju niti bilo koji drugi ekstremni osjećaj
- Jako cijene privatnost te jako rijetko pričaju sa strancima. Veća je vjerojatnost da će čekati da netko drugi napravi prvi korak nego da će to oni učiniti
- Prilikom razgovora očekuju kontakt očima

Ostale informacije:

- Osjetljivi su na kašnjenje, točan dolazak u dogovoreno vrijeme sastanka je izrazito važna
- Prilikom objeda u Nizozemskoj je nepristojno ustati se od stola, čak i na toalet
- Pokloni se ne očekuju kada se sastaje sa nekim
- Kada žena uđe u prostoriju pristojno se ustati
- Pušenje je zabranjeno na većini mjesta pa je dobro pitati ako se želi zapaliti cigareta
- Razgovor o novcu ili cijenama te zalaženje u privatnost smatra se nepristojnim
- Dok razgovaraju nizozemci smatraju nepristojnim držati ruke u džepovima

Meksiko

Pozdrav:

- Uobičajeni pozdrav je rukovanje ili blagi naklon
- Kada se pozdravljaju žene muškarci se naklone, a rukovanje dolazi u obzir samo ako žena prva pruži ruku

Govor tijela:

- Meksikanci stoje jako blizu jedno drugome kada komuniciraju te je nepristojno pokazati nelagodu prilikom takvog oblika bliskosti
- Držanje ruku na bokovima smatra se izrazom ljutnje

Ostale informacije:

- Prilikom poslovnih dogovora dobro je znati kako meksikanci sve promatraju u vidu toga kako će to utjecati na njihovu zajednicu, obitelj te najvažnije na njih same kao osobe
- Nemojte se na dogovore pojavljivati na vrijeme jer će te biti sami i čekati jako dugo (možda i satima)
- Nikad ne uspoređujte meksički način s američkim jer su meksikanci izrazito ponosni na svoj nacionalni identitet
- Meksikanci drže do malih gesta pa tako, ako ne pozdravite prilikom odlaska to se može protumačiti kao uvreda te narušiti daljnji odnos

Za kraj u videu možete pogledati još neke kulturne razlike od kojih su neke spomenute i u tekstu.

https://www.youtube.com/watch?v=UTE0G9amZNk



Mirna Vuksanović

Biti dobar ili biti dobar, koja je razlika?

četvrtak , 27.03.2014.

Činite dobro drugima!

Navedena fraza uvijek česta iz usta onih koji promoviraju dobrotu, moral, mir; vrijednosti koje su u za svakoga različite i promjenjive baš kao i dobrota. Dakle, kako uopće nekome objasniti što da čini kada mu kažemo da čini dobro? Ono što ću u nastavku pokušati objasniti jest da postoji mogućnost da upućivanjem na dobro često možemo potaknuti suprotno od toga (iako je i to relativno jer ako ne znamo što je dobro teško da možemo procijeniti što nije). Nadalje, pozivanje na opće dobro ne može kao takvo postojati, jer čovjek je jedna vrsta, ali osjećaj dobrote nije jednak za svakoga. To su takoreći teze koje bih željela malo pobliže rasvijetliti. Isto tako odmah bih se ogradila da niti su moje riječi činjenice niti su zasnovane na ičemu drugome osim na vlastitoj projekciji stvarnosti i društva oko mene.

Rekla sam u prvom odjeljku da riječ dobrota nije ista za svakoga, ali po meni svi ljudi čine dobro - samo je pitanje za koga. Postoje oni koji čine dobro za sve ljude oko sebe, postoje oni koji to čine samo za svoje poznanike, neki samo za prijatelje, obitelj, a postoje oni najgori koji to čine samo za sebe. Majka Tereza činila je dobro za sve, čine to i volonteri u raznim udrugama, ali oni nisu problem ovog teksta, a ni društva u cjelini. No, Hitler je činio dobro za sebe, za svoju rasu (pri tome mislim na arijevce koje je smatrao boljim od svih drugih). Zamišljam mladog Hitlera koji sa svim svojim psihičkim oštećenjem hoda gradom i nailazi na plakat na kojem piše: Činite dobro! Takav čovjek ima svoju sliku dobrote u glavi i još uz to dobrotu želi priuštiti samo sebi bez obzira na druge i on to čini. Nemojte me krivo shvatiti, zagovaranje dobrote jest ono što je dio mene, ono što pokušavam reći jest da ako nekog pozivamo na dobro to je potrebno i definirati. Osim vječnog ekstrema svega lošega, uzmimo za primjer lopove. Opet čista dobrota samome sebi, možda čak ne samo i jedino sebi, nego i svojoj obitelji, zajednici, prijateljima lopovima. Ubojice, njih se već treba razdvojiti u skupine, jer ne ubijaju ljudi iz istih razloga, to svi znamo. Svi smo gledali krvoločne ubojice koji izjavljuju kako je to trebalo biti tako, ili kako im je „viša sila“ rekla da to naprave. Očito je da ljudi prvenstveno žele dobro sebi, pa ako se u njima razvije osjećaj da će to dobro dobiti nekim (za većinu ljudi) lošim pothvatom velika je vjerojatnost da će to i učiniti. Nećemo tu dalje o faktorima sigurnog uspjeha, posljedicama ili kolateralnim žrtvama, jer njihova važnost je individualna, a kod ljudi koji čine stvari koje nisu dobre važnost takvih stvari gotovo da je nevidljiva. Sada kad sam već prešla najgore od najgorih (političare nećemo spominjati jer njihovo dobro je najvažnije, to je neupitno :P ) pokušala sam u vezu dovesti one koji više nemaju razloga za život, samoubojice. Opet teška tema, vrlo vjerojatno preteška za mene, ali ipak bih postavila mogućnost. Imamo ubojstva zbog toga jer je netko napravio nešto što si ne može oprostiti, napravio nešto što se križa s njegovim osjećajem za dobro ili, još gore, naštetio je nekome kome želi dobro. Postoje samoubojstva koja se događaju iz razloga da ih netko drugi ne uhvati, nije li to jednostavno uskraćivanje vlastitog življenja kao zadnja dobra stvar koju si možeš napraviti prije nego ti netko drugi napravi nešto loše. Postoje ona najtužnija, često se definiraju i kao sebična samoubojstva, kada iza sebe ostavljamo voljene kojima činimo zlo svojim odlaskom. Ipak mislim da i takve osobe najprije žive sa patnjom, nemoći ili beskorisnosti s kojom se ne mogu nositi jer ne mogu činiti dobro drugima ili sebi. Dakle, nekakav oblik dobrote pronalazimo u svim općeprihvaćeno negativnim pojavama. Stoga kada nekoga pozivamo na dobro kao na sveopći smjer u životu nikada ne možemo biti sigurni na koji put smo poslali takvu osobu.

Mnogi će reći kako sam se okrenula ekstremima što je i istina jer oduvijek znam da je dokazati poantu najbolje tako da se nešto preuveliča ili da se pokaže nekakav ekstreman primjer. Ipak vratimo se u naš grad, našu zgradu, ulicu… Imamo susjedu Maricu koja je odgojila svog 20godišnjeg Ivana da nasilje nije dobro i da se stvari nikada ne smiju rješavati nasiljem ma što bilo. U kući pored imamo Ivanovog vršnjaka Karla, kojemu je tata objasnio kako su ponos, dosljednost i lojalnost osobine dobrog čovjeka. Nemojte sad preispitivati kako je Marica mogla reći jedno, a Karlov tata drugo, ima nas svakakvih, a često se susretnemo s baš onim stvarima koje nas najviše iznenade. Nego, idemo dalje, Ivan i Karlo imaju isto godina, prijatelji su oduvijek. Jednog dana odluče ići na putovanje izvan Hrvatske. Prije puta Ivanova majka Marica kaže našim dečkima : Budite dobri! Već polako naziremo poantu, ali priča se mora ispričati. Ivan i Karlo otputuju u Milano i tako mladi dečki izađu van i nađu se u konfliktu s grupom stranaca koji ih počnu vrijeđati na osnovi njihove seksualne orijentiranosti (oni to isto čine za vlastito dobro – užitak ruganja drugoga svi smo barem jednom okusili). Što mislite kako je reagirao Karlo, a kako Ivan? Bili su dobri dečki i reagirali na način za koji znaju da je dobar. Ivan se koristio riječima, jer je znao da je nasilje loše, dok je Karlu na vrhu liste vrijednosti bio ponos koji je zbog vrijeđanja bio poljuljan te nije susprezao šake.

Moram priznati priča je loša, no poanta svega je tu. Svaka osoba je drugačija i pozivanje druge osobe na dobro neće uvijek, možda čak ni nikad, u njegovim ušima biti ista stvar kao u našima. Problem je kad se vrijednosti u potpunosti razilaze i projekcija dobroga je, u očima onoga ko je na dobro pozvan, iskrivljena. Nisu problem Karlo i Ivan gdje će se Karlo potući, a Ivan u njegovim očima ispast kukavica. Problem nastaje kada utjecajni ljudi, koji se smatraju moralnim autoritetima, koji su moćni uzori, pozivaju mase na dobro. Oni ne mogu znati kakav utjecaj imaju na svakog pojedinca. Ne mogu znati što dobro znači za gospodina u odijelu s crnim kišobranom ili za adolescenta s prijenosnim računalom na ramenu. Možda ništa, možda ono što je cilj govora, a možda baš ono protiv čega se borimo kad nekoga na dobro pozivamo.

Mirna Vuksanović

Zasadimo batate u kante

utorak , 04.03.2014.

Ptičja perspektiva cijelog sajma

Vikend koji je iza nas u Shopping centru Point u Vrbanima, u Zagrebu, bio je obilježen još jednim Danima zdravlja. Prvi Dani zdravlja održali su se početkom veljače te je zbog svoje uspješnosti, prema najavama, centar odlučio ovakav oblik promidžbe prirodnih proizvoda ponuditi svaki prvi vikend u narednim mjesecima. Na štandovima se nude proizvodi čiji je glavni sastojak priroda, a obuhvaćaju hranu, piće, proizvode za njegu tijela te različite rukotvorine o čijem nastanku možete saznati kod ljubaznih ponuđača, koji su u većini slučajeva ujedno i tvorci tih proizvoda.

Iz brojnih korisnih informacija koje smo dobili u nama je poseban interes pobudio štand sa organskim uzgojem batata. To povrće naizgled odbojno i uvelike izgledom slično krumpiru sadrži mnoštvo hranjivih tvari korisnih za naš organizam. Njegova promotorica na ovom sajmu bila je gospođa Silvija Miklec koja nam je u razgovoru rekla nešto više o samoj biljci, njegovom uzgoju te o vlastitoj proizvodnji batata.


Gospođo Silvija, predstavite nam ukratko sebe i ono čime se bavite.

Pozdrav svima, ja sam Silvija Miklec, vlasnica OPG-a Miklec Silvija. Zajedno sa suprugom Tomislavom, bavim se ekološkom proizvodnjom različitih kultura među kojima se nalaze kiwano, goji bobice, butternut tikvice, batati i sezonsko povrće čijom proizvodnjom vlada priroda. Naše zemljište izrazito je bogato humusom zbog zanimljive povijesti svog postojanja. Naime, nakon što ju je moj djed prodao, služila je dugih 50 godina paši ovaca te na taj način stekla prirodno bogatstvo. Mi smo prepoznali bogatstvo kojim trenutno obiluje, te ju otkupili. Iz tog razloga, zemlja na kojoj vršimo proizvodnju ne sadrži nikakve otrove niti umjetna gnojiva i daje zdravu hranu, bogatu vitaminima i mineralima.



Recite nam nešto više o batatu, kojeg predstavljate na Danima zdravlja? Zašto se ponekad pogrešno svrstava u porodicu krumpira? Kakav mu je okus i kako se priprema?

Batat je iznimno vrijedno povrće koje obiluje vitaminima i mineralima. Zbog svog izgleda koji podsjeća na krumpir, ali i zbog toga što se u engleskom govornom području on naziva sweet potato (slatki krumpir) često se te dvije kulture dovode u srodstvo iako je njihovo podrijetlo različito. U prehrani se koristi korijen koji svojim izgledom podsjeća na gomolj, a nešto rjeđe i listovi. U oba slučaja potrebna je termička obrada, a korijen se može pripremati kao krumpir te za razne slastice, (kremšnite od batata, kiflice, pite itd.) što mu omogućava slatkasti okus koji ostavlja u ustima.


Koje sve hranjive sastojke možemo pronaći u batatu?

Batat sadrži brojne vitamine (A, B, C, E) i minerale (kalij, kalcij, magnezij, željezo). No najveća njegova vrijednost je u veliko količini beta-karotena koju ima u sebi. Beta-karoten služi zaštiti kože i sluznice od opasnog UV zračenja, a batat ga ima 25 puta više od brokule. Isto tako samo 140 g batata, zadovoljava dnevne čovjekove potrebe za vitaminom E, zaštitnikom našeg srca i krvnih žila. Uz to sve batat je odličan antioksidans te gotovo da nema masnoća.



S obzirom na čovjekovo zdravlje, kakve sve pozitivne učinke ima batat?

Batat djeluje dijetalno, daje energiju a ne deblja (zato ga vole sportaši i dijabetičari koji paze na prehranu), poboljšava probavu jer je veliki izvor dijetalnih vlakana,te time štiti od raka debelog crijeva, regulira rad gušterače. Izuzetno je pogodan za dijabetičare zbog niskog glikemijskog indeksa koji osigurava sporiju apsorpciju glukoze bez stresa za organizam.



Isplati li se proizvodnja batata u Hrvatskoj?

Naša je proizvodnja započela prije godinu dana te je još uvijek u razvoju. Tržište u Hrvatskoj postoji, ali u slučaju ovakve proizvodnje najvažnija je ljubav prema zdravoj i ujedno prirodnoj prehrani. Iz tog razloga proizvodnja se zaista isplati. Ono što mi prvenstveno želimo je to da ljudi shvate kako je zdrava prehrana važna za održavanje zdravlja. Svjesni smo kako ekonomska situacija u Hrvatskoj često smanjuje mogućnosti u odabiru takve hrane. Iz tog razloga svojom prodajom sadnica potičemo ljude da zasade svoju prirodnu hranu. Ako nemate vrt, posadite u kantu!



Jeste li bili prisutni i na prvim Danim hrane koji su se održavali u shopping centru Point? Gdje još možemo pronaći Vaše proizvode?

Jesmo, bili smo i na prvim Danima zdravlja. Zbog izuzetno dobre prihvaćenosti planiramo dolaziti i u budućnosti te proširiti svoju proizvodnju. Naše proizvode možete pronaći na tržnicama Dolac i Dubrava te na Malom placu na tavanu u Sinkovićevoj 8. Prodajemo proizvode i putem online stranice ekospiza.hr, a ukoliko nekoga zanima bilo što drugo u vezi naše proizvodnje slobodno nas može kontaktirati putem e-maila: sjurevi19@gmail.com ili na mobitel: 0914004773



I, za kraj, možete li nam dati neki svoj omiljeni recept za pripremu batata?

Osobno ga najviše volim pripremati batate pečene u pečnici, narezane na kockice, uz crveni luk, mrkvu, češnjak (njega pečem u ljusci), butternut tikvicu, te sve to malo posolim i začinim prema želji. S obzirom da su naši batati ekološki ja ih ne gulim no ako ih kupite u trgovini trebaju se oguliti (zbog toga što je zemlja u kojoj raste tretirana).

Također, preporučujem i odličan recept za kremšnite s batatom za one malo spretnije :


http://www.coolinarika.com/recept/kremsnite-sa-batatom-slatkim-krumpirom/



Hvala puno na vašem predstavljanju, ja vam želim puno uspjeha u vašoj proizvodnji i promociji zdravog života.

Hvala Vama na ukazanom povjerenju. Veliki pozdrav svima!
ČUVAJMO PRIRODU i jedimo zdravo!






I ja sam probala batate



Mirna Vuksanović